O ARONIJI
Aronija (lat. aronia melanocarpa, eng. black chokeberry) potječe iz Sjeverne Amerike, a kao samonikla biljka najviše je zastupljena u Kanadi koja raste uz rubove šuma na močvarnim područjima. Zbog činjenice da podnosi vrlo niske temperature i zbog lijepog i bujnog cvata, u Europu je donesena početkom 20. stoljeća u hladne krajeve Rusije kao ukrasni grm u parkovima, pa od tuda potječe i naziv sibirska borovnica. Slavni ruski biolog Ivan Mičurin križao je aroniju s oskorušom i mušmulom, te dobio vrstu divljeg voća koje je 1946. priznano kao nova voćna vrsta. Nakon Drugog svjetskog rata proširila se u Poljsku, Češku i Slovačku, a zatim i u druge sjeveroistočne europske zemlje u kojima su nastale nove sorte od kojih su najpoznatije: Aron, Viking, Galicijanka i Nero.
Aronija je izuzetno prilagodljiva i otporna biljka. U Hrvatskoj nema dugu tradiciju uzgoja, ali u posljednje vrijeme podižu se suvremeni nasadi za plantažni uzgoj zbog izuzetnog zanimanja potrošača za plod i njegove proizvode, ali i zahvaljujući sustavu državnih potpora i privatnom poduzetništvu. Na jednom hektaru pravilno pripremljenog, navodnjavanog i osunčanog tla s 2500 dvogodišnjih sadnica može se dobiti u petoj godini uzgoja od 6 do 10.000kg.
Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Raste u obliku višegodišnjeg listopadnog grma širine do 2 m i visine do 2,5m koji cvate u travnju s prelijepim bijelo-ružičastim cvjetovima skupljenim u kitice s po 20-ak pojedinačnih cvjetova. Cvatnja traje 10-ak dana, pri čemu cvijet pojedinačno cvate samo 5 dana. Cvjetovi su samooplodni, a oprašuju ih ponajviše pčele (jer su cvjetovi medonosni) i vjetar. Listovi su debeli, sjajni, glatki i eliptično zašiljeni, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen poprimaju dekorativnu žarkocrvenu boju. Plodovi aronije su tamne, ljubičasto-crne bobice, posute pepeljastom prevlakom, te slatko-kiselkastog i trpkog okusa. Bobice su veličine 6-9mm, imaju sitne sjemenke koje se ne osjećaju kod jedenja, zriju gotovo podjednako i beru se početkom rujna ili ostaju na grmu sve do studenog bez osipanja.
Aronija se lako razmnožava nagrtanjem grana zemljom te nakon ukorjenjenja. Sljedeće godine mladice se presađuju te relativno brzo formiraju grm pomoću rasprostiranja korjenovih izdanaka. Voli blago kiselkasta (pH 5,5-6,0) i vlažna tla, ali nema posebnih zahtjeva - može se uzgajati i na siromašnim i kamenitim tlima. U nedostatku vlage plodovi su manji i oporiji [1,2,3], pa su za veće prinose potrebni navodnjavanje i travni pokrov kao čuvar vlage. Aronija nije posebno osjetljiva na bolesti i štetnike, te je stoga prikladna za ekološki uzgoj koji sve više ima ne samo prehrambeno-zdravstveni, nego i ekonomski značaj.
Aronija sorte Nero u cvatu, Vrbovec, 14. travnja 2017.
Plodovi aronije sorte Nero, Vrbovec, 15.kolovoza 2016.
O HRANIDBENIM SVOJSTVIMA
Od davnina su sjevernoamerički indijanci koristili aroniju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku čije bobice su sušili i mljeli, te tako ih kombinirali s mesom i brašnom za hranu. Svježe plodove su koristili kod želučanih tegoba i prehlade, a sušeni plodovi aronije bili su hrana za zimu. Pored korištenja zrelih plodova, sušili su listove i koru aronije za pripremu čaja kojeg su koristili kao sredstvo protiv proljeva i za zaustavljanje krvarenja iz rana.
Plod aronije ima niske vrijednosti kalorija i masti, a bogat je vitaminima, mineralima, antioksidansima i vlaknima. Sadržaj ukupne topive suhe tvari u punoj zrelosti iznosi 15–23° Brixa, ovisi o sorti i agroekološkim uvjetima. Aronija je bogata vitaminima P, C, E, K, B2 i B9, a sadrži i minerale - ponajviše željezo [1,4]. Moderni trendovi u prehrani koji potiču korištenje funkcionalne hrane, sve se više okreću voćnim vrstama bogatim polifenolima i jakog antioksidativnog djelovanja. Takva svojstva ima upravo aronija.
Prešanjem bobica dobiva se čisti, tzv. matični sok aronije, tamnocrvene boje i opora okusa koji je izuzetno cijenjen kao zdravo niskokalorično osvježavajuće piće, a koje se može miješati i s drugim voćnim sokovima, popravljajući im okus i boju. Vrijednost aronije prepoznala je i prehrambena industrija koja sok koristi kao prirodno sredstvo za bojenje, budući da su tamnocrvena i crna boja vidljive i nakon 100-strukog razrjeđenja. Iskoristivost plodova za sok je 75–80%, a što se može povećati i do 6% ako se plodovi prije cijeđenja zamrznu na -5°C. Aronija se sve više koristi i za čajeve, punjenje karamela i čokoladnih bombona, te za proizvodnju kandiranog voća, sladoleda i voćnih salata. Plodovi aronije imaju visoki sadržaj pektina, pa su odlični za pripremanje pekmeza i marmelade. Također se mogu pripremati želei, voćni umaci, desertna vina i likeri. U kuhinji postoji bezbroj recepata za izradu različitih kolača sa svježim, suhim ili mljevenim bobicama, kao i s proizvodima od njih. Bobice aronije su vrlo ukusne umiješane u mliječne proizvode, posebice u jogurt i svježi sir (naročito u kozji ili ovčji).
Prosječna hranjiva vrijednost u 100g matičnog soka sadrži oko 360kJ (85kcal). Preporučena dnevna količina čistog soka je 60-100ml. Pije se poslije jela, čist ili pomiješan s vodom ili drugim sokovima [4].
O ZDRAVSTVENOM DJELOVANJU
Aronija spada u voće s najbogatijim sadržajem biljnih fenola koji su zaslužni za široki raspon medicinskih i terapeutskih učinaka. Prosječni sadržaj ukupnih polifenola u plodu aronije je nešto preko 16.000mg GAE/kg, a sadržaj ukupnih anticijanina iznosi preko 4000mg C3G/kg. U usporedbi s drugim biljkama aroniju karakterizira značajno veća antioksidacijska aktivnost i to upravo zbog velikog sadržaja polifenola, koji se iskazuje hvatanjem slobodnih radikala i vezanjem metalnih iona [5,6]. Antioksidacijsko djelovanje polifenola je u neposrednoj vezi s njegovim različitim fiziološkim djelovanjem u ljudskom organizmu te pokazuje antiupalno, antialergijsko i antikancerogeno djelovanje [7]. Aronija je odlična pomoć protiv slabokrvnosti, povišenog tlaka, probavnih tegoba, migrene, povišenog šećera, gastritisa i krvarenja. Aronija je i odlična za ublažavanje stresa i sindroma kroničnog umora. Zato nije čudo što je zbog sastojaka važnih za medicinu bila svrstana u bivšem Sovjetskom Savezu u ljekovito bilje.
O IZVORU INFORMACIJA
[1] M. Milić: Priručnik za uzgoj aronije, Rasadnik Milić, Donji miholjac, 2012.
[2] T. Lasić Jašarević, G. Grubišić Popović, V. Grgić, V. Šimunović: Uzgoj aronije, Poljoprivredna savjetodavna služba, Zagreb
[3] V. Jukić, M. Brmež, E. Raspudić, K. Vrandečić: Unapređenje proizvodnje aronije – priručnik o rezultatima projekta, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, VIP projekt 2012-11-40, Osijek, 2015.
[4] Ambasada zdravlja
[5] C. Rice-Evans, N. J. Miller, G. Paganga: Antioxidant Properties of Phenolic Compounds. Trends in Plant Science 2, 1997., 152-159
[6] A. E. Rotelli, T. Guardia, A.O. Juarez, N. E. Delarocha, L. E. Pelzer: Comparative study of flavonoids in experimental models of inflammation. Pharmacological Research 48, 2003., 601-606
[7] K. Skupien, J. Oszmianski: The Effect of Fertilization on Nutritive Value and Biological Activity of Chokeberry Fruit. Agric Food Sci 16, 2007., 45-46